уторак, 8. јул 2014.

MASTA


NEKADA DAVNO JEDNA CASA SE IZGUBILA U STAROM BUNARU. U TU CASU SE NALAZI NASA LJUBAV. KO RAZBIJE TU CASU RAZBICE I LJUBAV NASU.












недеља, 11. август 2013.

Senka

Zbog svega što smo najlepše hteli
hoću da uz mene noćas kreneš.

Ma bili svetovi crni,
ili beli,

ma bili putevi hladni,

ili vreli,
nemoj da žališ ako sveneš.

Hoću da drziš moju ruku,
da se ne bojiš vetra
i mraka,
uspravna i kad kiše tuku,
jednako krhka,
jednako jaka.

Hoću uz mene da se sviješ,
korake moje da uhvatiš,
pa sa mnom bol
i smeh da piješ
i da ne želiš da se vratiš.

Da sa mnom
ispod crnog neba
pronađeš hleba komadić beli,
pronađeš sunca komadić vreli,
pronađeš života komadić zreli.


Ili crkneš,
ako crći treba
zbog svega što smo najlepse hteli.

петак, 2. август 2013.

Crvenkapa u taksiju

U zgradi boje kise
u sivoj jutarnjoj jezi,
poslovna mama pise
poruku svojoj klincezi:


Moram majstoru lokni
a mozda i zubaru,
Crvenkapice skokni
i vidi moju Staru.


Crvenkapa furne u taksi,
Vozacu veselo sane:
Muzika vam je maksi
Ja bih do bakutane.


Usput je srela vuka:
Ma cujes matora glavo,
imam ja i svojih muka,
kidaj u bajku pravo!


Zar neko od tebe da streca,
ima cvoruga da nikne,
ja imam jednog keca
pa i on ima da rikne!


Kod bake: Zdravo zlato,
krsta me bole jako,
a Crvenkapa ce na to:
sto se foliras, bako?!


Potom su s lovcem sjeli
i strah od vuka nice,
ali malena veli
ljubim lovacke price.


Zureci u skolu
docepa nekakav sprej
i napisa u holu
STARA JE O KEJ!

четвртак, 1. август 2013.

"KAKO SAM PROVELA LJETNJI RASPUST"

Ljetnji raspust je nekako proletio.
Naravno kako  kažu "sve što je ljepo kratko traje".
   Ljeto je moje omiljeno godišnje doba. Volim kada mi zraci sunca miluju lice i kada se nestašno igraju u mojoj kosi. Uživala sam sa svojim drugaricama u svakom ljetnjem danu. Provodile smo vreme tako što smo često odlazile u luna park . Sa roditeljima sam bila na moru. Tamo smo se divno provodili. Kupalismo se , sunčali, vozili se brodićem. Uveče smo šetali pokraj mora i gledali kako se mjesec igra na vodi. Ljetovanje je jako brzo prošlo i dok si trepnuo već smo bili kući. Srećom ostalo je još nekoliko dana da sa roditeljima odem do obližnjeg jezera i uživamo u zadnjim danima raspusta.

I eto nas sad već u školi. Iza mene su ostali divni dani ljetnjeg raspusta, meni je ostalo sećanje na ljeto koje sam provela sa drugarima i mojom porodicom.

петак, 19. јул 2013.

Pjesma za nas dvoje

Znam,
mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se trazimo podjednako
zbog srece njene
i srece moje.
Pijana kisa siba i mlati,
vrbama vetar cupa kosu.

Kuda cu?
U koji grad da svratim?

Dan je niz mutna polja prosut.

Vucaram svetom dva prazna oka
zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam,gladan i mokar,
zasto se nismo sreli nikad?

Il je vec bilo?
Trebao korak?
Mozda je sasvim do mene dosla.
Al' ja,
u krcmu svratio gorak,
a ona
ne znajuci-prosla.

Ne znam.
Ceo svet smo obisli
u zudnji ludoj
podjednakoj,
a za korak se mimoisli.

Da,mora da je tako

уторак, 16. јул 2013.

KAD BI JASTUCI PROGOVORILI

Kad bi jastuci progovorili
o tome sta neko sanja i krije,
kada bi zaista progovorili
o tome sta neko radi kradom,
o devojcici, na primer,
sto imitira starije
i nesto spletkari... spletkari,
sva izbrljana pomadom,
ili o decaku
sto se tupim ziletom brije
- kao: kuburi covek s bradom,
i sve ostalo kad bi progovorili
o tebi
i o meni,
bilo bi da se place i smeje
i da se pocrveni.


Srecom: jastuci nista ne govore. Cuvaju milion tajni u mekoj belini perja.
Oni su kao ladje,
velike bele ladje,
sto plove u nemoguce,
u snove,
u bezmerja.
Uvece te odvedu.
U zoru te dovedu,
I zna se: sve je uredu...


понедељак, 15. јул 2013.

Mudre misle


Uopšte nije važno imaš li neuredne džepove, neurednu frizuru i domaće zadatke. Najveća nevolja na svetu je sine moj, imati neuredan um.
Čemu na svetu narodi, ako postoje ljudi?
Stvarnost je stvarnija ako joj dodaš nestvarnog.
Preleti beskonačnost i pobedi vreme i maštu, ali nikad ne zaboravi kako se korača po zemlji.
Samo onda kad i mi tražimo moći će neko i nas da sretne.
Ne verovati ni u šta, to mora da je takođe nekakva vrsta vere, zatucane i opake.
O meni najlepše brinu oni koji me ostavljaju na miru.
Nigde toliko ljudi kao u jednom čoveku, nigde toliko drukčijeg kao u istim stvarima.
Svoju snagu prepoznaćeš po tome koliko si u stanju da izdržiš samoću.
Pa ako se i oklizneš, nekada, u životu, ne gledaj to kao pad u sunovrat, nego kao pad uvis!
Da bi nadmudrio mudrost, odneguj veštinu slušanja.
Orao nikad nije imao potrebu da se upozna sa nekim drugim orlom. Mravi su izmislili narode.

Ako neko postane svestan da je kroćen, kad-tad mora podivljati.