петак, 19. јул 2013.

Pjesma za nas dvoje

Znam,
mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se trazimo podjednako
zbog srece njene
i srece moje.
Pijana kisa siba i mlati,
vrbama vetar cupa kosu.

Kuda cu?
U koji grad da svratim?

Dan je niz mutna polja prosut.

Vucaram svetom dva prazna oka
zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam,gladan i mokar,
zasto se nismo sreli nikad?

Il je vec bilo?
Trebao korak?
Mozda je sasvim do mene dosla.
Al' ja,
u krcmu svratio gorak,
a ona
ne znajuci-prosla.

Ne znam.
Ceo svet smo obisli
u zudnji ludoj
podjednakoj,
a za korak se mimoisli.

Da,mora da je tako

1 коментар:

  1. Važno je, možda, i to da znamo
    covek je željen, tek ako želi.

    I ako celoga sebe damo,
    tek tada i možemo biti celi.

    Saznacemo, tek ako kažemo
    reci iskrene, istovetne.

    I samo onda kad i mi tražimo,
    moci ce neko i nas da sretne.

    Miroslav Antic

    ОдговориИзбриши